Izgled bokokotorskog
zaliva ostavlja nezaboravni utisak na svakoga ko je bar jednom posjetio ovaj
predio. Jedinstveni frojd na obali Jadranskog mora objedinjuje strme planine,
smaragdne padine i modro-plavo more stvarajući oku prijatan ugođaj. Na zapadnoj
strani zaliva smješten je Herceg Novi, grad bogatog kulturnog nasleđa i
mediteranskog rastinja, predstavlja savršeno mjesto za odmor tokom čitave
godine.
Početak turizma u
novljanskoj opštini vezuje se za ime dr
Antala Mađara koji je davne
1902. godine izgradio prvi moderni hotel u Zelenici. Hotel ,,Plaža“ ni po čemu
nije zaostajao za drugim mondenskim ljetovalištima u Evropi , dr Mađar zajedno
sa osobljem istinski se trudio da gostima omogući prijatan boravak. Gosti koji
su uglavnom dolazili iz Srbije, Austro-Ugarske i Njemačke, imali su
mogućnost da koriste uređeno kupalište hotela, da uživaju u višednevnom krstarenju
Bokom, takođe za njih su organizovani izleti po Crnoj Gori i Skadru.
Hotel je štampao i turističke brošure gdje su mogle da se pronađu informacije o
istoriji, običajima i svakodnevnici Herceg Novog i Boke. Ratna dešavanja na
Balkanu nisu zaobišla hotel ,,Plažu“, nekoliko puta je uništavan, ali porodica
Mađar je svaki put uspjevala da ga obnovi i povrati mu pređašnji sjaj. Ipak
komunistička vlast 1948. nacionalizuje hotel i pretvara ga u dječije
odmaralište, time završava jedno uspješno poglavlje novskog turizma.
Herceg Novi je
dočekao ovogodišnju sezonu sa dva ozbiljna i funkcionalna hotela koja su u
vlasništvu stranaca. Ovi hoteli prilično dobro posluju velikim dijelom
zahvaljujući jeftinoj domaćoj radnoj snazi. Nekadašnja okosnica novskog turizma
hotelijersko-ugostiteljsko preduzeće Boka više ne postoji, plaćen je danak
lošoj privatizaciji. Kompanija Vektra-Jakić koja je pod povoljnim uslovima
kupila većinu imovine HTP Boke nije ispunila ništa od obećanog, stari
hoteli nisu renovirani, a od novih objekata nigdje traga. Urušavanje hotelske
ponude otvorilo je mogućnost za procvat apartmanskog turizma odnosno
privatnog smještaja. Gosti koji stižu u Herceg Novi i nemaju neki izbor ukoliko
žele da ostanu tu, samim tim odlučuju se za privatni smještaj uprkos tome što
su cijene smještaja često iznad granice dobrog ukusa. Kako iz godine u godinu
turistička sezona traje sve kraće, svi pokušavaju da u tom vremenskom periodu
steknu neku dobit. Naplaćuje se parking, naplaćuju se suncobrani i ležaljke,
cijene u restoranima i noćnim klubovima uopšte ne odgovaraju kvalitetu ponuđene
usluge.
Mnogi smatraju da
turisti treba da budu zadovoljni samo tim što borave u Herceg Novom, što mogu
da uživaju u moru i mediteranskom ambijentu. Drugim riječima mi njima nudimo
more i sunce, a zauzvrat očekujemo evre, naravno ništa drugo im nije potrebno.
Ukoliko se zateknete sredinom jula (nekada vrhunac sezone) u Novome lako ćete
uočiti rezultate ovakvog poimanja turizma. Poluprazne plaže, rijetki gosti u
lokalima koji kao da se takmiče ko će duže ispijati jedno piće, neizostavni dio
sumorne slike su i nezadovoljni mještani koji jadikuju zbog propale
sezone. Postavlja se pitanje
gdje su nestali svi ti turisti, zašto više ne dolaze na naše more koje su
nekada i oni doživljavali kao svoje. Istina
odlika uspješne turističke sezone nije samo broj turista već i ostvareni
prihod. U proteklih nekoliko godina Herceg Novi uveliko zaobilaze i turisti, a
i pomenuti evri, na trenutak moramo zastati i razmisliti gdje smo kao država i
kao pojedinci pogriješili.
Logika nalaže da idemo
tamo gdje su nam ponuđeni bolji uslovi, gdje ćemo dobiti više za manje novca.
Rukovodeći se time mnogi državljani Srbije zamijenili su crnogorsko primorje
Halkidikijem, Kritom, Kušadasijem, Antalijom. Dok je u Crnoj Gori vladala bajka
o elitinom turizmu i visokoplatežnim gostima sa Zapada, turistički radnici u
Grčkoj i Turskoj na isti način ophodili su se prema svim posjetiocima. Na taj
način oni su poštovali jedno od zlatnih pravila turizma, potrudite se da vam gost dođe i naredne
godine. Mi smo na to
zaboravili, goste smo posmatrali kao stvari za jednokratnu upotrebu iz kojih
vrijedi izvući i posljednju paru. Pojedini potezi političkog rukovodstva takođe
su uticali na odnos srpskih turista prema ljetovanju u Crnoj Gori, stvarajući
kod njih osjećaj razočaranosti i ljutnje.
Ograničenost ponude je
ipak ono što predstavlja najveću boljku Herceg Novog, gosti su osuđeni na
betonske plaže, kafiće i nekoliko noćnih klubova. Nedostaju kulturne i muzičke
manifestacije, sadržaji koji bi prekinuli svakodnevnu rutinu gostiju koja je
satkana od kupanja, sunčanja, roštilja i malo šetnje. Zašto turistima ne bismo
omogućili da posjete prirodnim ljepotama obdarene visove Orjena, planine koja
se nalazi na 20 minuta vožnje od centra grada. Kako to da nijedna plaža na
hercegnovskoj rivijeri nema terene za odbojku i fudbal na pijesku, gdje su
nestali golovi za vaterpolo u gradu iz kojeg su mnogi reprezentativci Crne Gore
i Srbije. Plaže su nam preplavljene plastičnim ležaljkama i suncobranima koji ne
ostavljaju prostora za one koji ne žele da iznajme pomenute rekvizite.
Domaći gosti (danas ih
zovemo ,,gosti iz regiona”) godinama su zanemarivali očigledne nedostatke
turističke ponude Herceg Novoga, iznova su se vraćali pravdajući se time da su
im druge ljetnje destinacije nedostupne. Ali povrh svega postojao je jedan
krnuski argument (uz naravno rodbinske, prijateljske veze) koji im
nije dopuštao da promijene mjesto, misao da ne idu na neko tuđe more nego
na ,,naše zajedničko”. U proteklih nekoliko godina spletom okolnosti
izgubili smo mnoge od njih, a elitni gosti sa bogatog Zapada nikako da stignu u
većem broju, možda jer oni nisu spremni da nam tako olako oproste naše
turističko-ugostiteljske mane. Stanje su donekle popravili ruski turisti, ali i
oni nisu baš svima po volji. Nekima su previše bučni, po drugima previše piju i
svađaju se, a i zamjera im se što malo troše. Zaboravljamo da bi grad bez njih
i gostiju iz Srbije i BIH izgledao poput kakve opustjele palanke, vrijeme je da
shvatimo da svaki posjetilac zahtjeva dostojan tretman ukoliko želimo da budemo
ozbiljna turistička destinacija.
Naivno je razmišljati o
boljitku ukoliko dopustimo da nam perjanice turizma i dalje budu nesposobni
političari, bahati i polupismeni zakupci plaža, ulični preprodavci soba i
pohlepni ugostitelji. Potrebno je nešto mijenjati inače ćemo nastaviti
da tonemo sve brže i brže, a kada dotaknemo dno nema povratka nazad.
Dr Antal Mađar prije više od jednog stoljeća imao je viziju kako treba
razvijati turizam u Herceg Novom, uprkos brojnim poteškoćama on je godinama
uspješno sprovodio svoje zamisli. Gosti su bili zadovoljni ponuđenim i iznova
su se vraćali, osoblje je bilo obučeno i propisno nagrađeno za svoj rad. Hotel
je uspješno poslovao što je omogućavalo nova ulaganja i poboljšanje ponude,
uvijek su se postavljali novi ciljevi.
Danas nemamo ništa od navedenog, razlog je
možda u tome što je dr. Mađar za razliku od današnjih turističkih radnika u
svakome gostu vidio čovjeka, a ne otvoreni novčanik.
Photo of Herceg Novi. And a postcard and photo of hotel "Plaža" Photos taken from: Pobjeda.me and Gdenamore.com
No comments:
Post a Comment