Izgubljeni u potrazi

Svi ste čuli, morali ste čuti. Makar i ne gledali televiziju ili ne čitali novine koje vaš komšija redovno lista uz jutarnju kafu, ipak ste morali čuti. Danima je sve brujalo o tome, o nestaloj djevojčici!

Prolazili su dani, gomilale su se stare novine kod tog istog komšije, a i televizijski program je pratio svoju shemu, no ipak nikakvog pomaka u potrazi za njom nije bilo. Uobičajno smo brojali dane, planeta Zemlja i mi na njoj. Ponekog uobičajnog dana iz mora istih, pogledao bih ili pročitao, udarne vijesti, kako bih saznao šta joj se desilo, ali ostajao sam uskraćen za rasplet.  I mislio sam ja o tome... Ma zapravo i nijesam, lažem, jer ipak svi mi imamo neke svoje demone sa kojima se moramo izboriti. Možda mislite da sam zbog ovoga loš čovjek. Ne mari!

Pronađeno je njeno beživotno tijelo, beživotno tijelo djeteta. Trljam svoje oči u nevjerici, a opet na neki način shvatam da je to bio neminovan slijed događaja. Sve to me budi iz neke vrste sna i odjednom me čini nemirnim. Toliko misli koje kruže glavom haoticno kao leptirica koja juri ka izvoru svjetlosti. Pokrenuo sam se iz stanja mirovanja, razmišljam.

Kakav razvoj situacije! Moja svijest još ne može da prihvati takav epilog. Kao da gledam “Prave detektive”, a ne običnu informativnu emisiju. Kazaćete da je počinitelj nervni bolesnik - pomilovaćete ga time. Ne, posljednje šta bi mogao biti je neuračunljiva osoba. On je zlo sjeme smrti koje je počinjalo svoj razvoj. Ne dozvoli čovječe da izraste u crni cvijet, pokosi ga dok još imaš vremena.

Bijes je vladar naših srca. Pred našim očima nadvija se tamna zavjesa mržnje prema onome koji je uzeo jednu mladost ovom svijetu. Najgore je kad se životinja probudi u čovjeku. Ne želite da se poistovjetite sa hladnokrvnim ubicom. Ne, mi ne treba da razmišljamo kako ga kazniti. Neka to rade oni koji su zaduženi za osuđivanje i kažnjavanje. Ipak ne ostajmo nijemi i beskorisni nakon svega! Prava borba nas tek čeka, svakog od nas. Počivaj u miru!

Ko god misli da je ovo ubistvo izolovan događaj, nazvao bih ga neodgovornim i lakomislenim. Ovakav čin je samo potvrda duboke krize morala i svijesti u kojoj smo, a iz koje se treba iščupati, ili se od nje otrgnuti. Kako?

Kako promijeniti socijalnu svijest? Sta učiniti kako bismo sačuvali svoje živote od zla koje nas okružuje? (retoričko pitanje)

Potrebna nam je korjenita promjena stanja u kojem se društvo nalazi kao cjelina. No ipak nije lako mijenjati sistem. Ne ide to preko noći. Treba izmijeniti svakog pojedinca, svako slobodno JA, kako bismo uopšte i pomislili na promjene u zajednici. I mora svako pristati da prvo mijenja sebe kako bi dalje pružio pomoć u postizanju nekog višeg cilja. Sve zapravo zavisi isključivo od nas i od našeg pristupa životu. Zavisi od toga kako se ophodimo prema svijetu koji nas okružuje.

Živimo u čudnom vremenu, u vremenu nevremena. Pretpostavljam da nije postojala generacija koja se osjećala drugačije, ali mi se čini da nikad kao danas čovjek nije bio tako blizak i sličan onom "majmunu". Ja bih radije tog majmuna nazvao hijenom... I odigrava se drama na pozornici društva. Nadajmo se da se neće pretvoriti u tragediju kao u slučaju tužne djevojčice.

Htio sam ovim tekstom da ti kažem, dragi čitaoče, kako se u meni lome koplja u vezi sa tvojim i mojim svijetom, u vezi sa našim životima. Htio sam ti reći i da nastaviš, ili ako već nisi da počneš da se boriš za sebe i svoj mir, jer tek onda kad svi pronađemo mir u nama samima, on će se stvoriti i oko nas.

Man-woman.

The use of the masculine gender in the names of professions is a reality in Montenegro. Such use has become so prevalent that led up to be accepted as normative and the only right path. Should the question of sexism and stereotypes in language be ignored? Language as a mean of communication is a living organism, which, according to its nature, changes over time. The concept of social beings includes the concept of linguistic beings, and the topic of the relationship between language and society becomes inexhaustible. Formed together, society and language can only survive like that, the possibility of existence of one without the other. Every human culture has the kind of language according to their needs, to effectively achieve the basic role of an instrument of society and culture. Any changes that are happening in society necessarily reflect in the language, especially in its lexical-semantic level.

Montenegrin society, with its linguistic determinants shows a high degree of discrimination based on gender division. Montenegrin culture, with its specific codes of behavior, which are deeply rooted in tradition, legends and myths in which women are considered to be subjected. That type of culture spawned the construction of man-woman a phrase used for the woman which is characterized by the best human characteristics. Female children in Montenegrin society are not children but šćeri (a word used in colloquial speech to say it’s a daughter), so in Montenegrin language phrase that has been established I have two children and three daughters (šćeri) for two sons and three daughters.

However, we are witnesses that in the media and in everyday life, more and more encounters with the use of the feminine gender forms to indicate titles and women. Also, various studies have shown that in recent textbooks strictly take into account that in the language, illustrations, texts, maintains the equality of the sexes. Gender-disaggregated orientation in textbooks reflected in his address to the students consistently in the forms of both male and female. Despite all the efforts to combat stereotypical determinants of language in Montenegro shows still resistance to this kind of expression. Many argue that such frequent use of certain terms of representing and forcing reliance on the emancipator trends, rather than a real need for these expressions. Again, there is a problem, many of these terms are not pronounced properly, so there is an even greater confusion, because everyone makes his own coin: prvoborkinja (a female which fought in a war), female surgeon, philosopher, academician, Secretary, Chancellor - many sound clumsy and strange. Names for female occupations are just one of them, but very visible. Psychologist with us or female surgeon in Croatian can cause great tonal repulsion due to the unaccustomed  use of these words. Hence qualifications that these words are clumsy and contrived can cause a real resistance.

People are not afraid of words, but because of what use of such a word symbolizes. So the word, it is not dangerous, but its metaphor. The use of such words, clumsy, or not, means something much bigger. Acknowledging the word, we recognize the woman. Acknowledging a woman, we change somewhat the order of things in the society. By changing the order of things in society, we are changing our universe. And, it is a large-scale earthquake. This earthquake is best controlled at its very root, that is, to accuse a word that is ugly, and that she herself is discouraged and to be withdrawn to the mothy, dusty dictionaries and books. Ideological background of linguistics is invisible, but it is an essential part of the story. Give the woman a word and find the word for a woman's occupation, means to empower women, and empowered woman, either economically, or professionally, either through their awareness, there lays the power, and can be potentially dangerous. By empowering women, in one radicalized form, it could mean to strengthen the enemy. Therefore, male vulnerability due to threat to their domination, becomes understandable only when interpreted in terms of power relations and distribution of power.

picture taken from www.cdm.me

„Čoek-žena“

Upotreba muškog roda u nazivima profesija je realnost u Crnoj Gori. Takva upotreba postala je toliko učestala da je dovela do tog da se prihvata kao normativna i jedino ispravna. Postavlja se pitanje: Da li se pitanje seksizma i stereotipa u jeziku smije zanemariti? Jezik kao sredstvo komunikacije je živa materija koja se, shodno svojoj prirodi, vremenom mijenja. Pojam društvenog bića uključuje i pojam jezičkog bića, a tema odnosa jezika i društva postaje neiscrpna. Nastali zajedno, društvo i jezik samo tako i opstaju, jedno bez drugog izgubilo bi mogućnost svoga postajanja. Svaka ljudska kultura ima onakav jezik kakav im je potreban da efikasno ostvaruje osnovnu ulogu instrumenta društva i kulture. Sve promjene koje se dešavaju u društvu nužno se odražavaju na jezik, posebno na njegov leksičko-semantički nivo.

Crnogorsko društvo sa svojim jezičkim odrednicama pokazalo je visok stepen diskriminicaije zasnovane na rodnoj podjeli. Crnogorska kultura je, svojim posebnim  kodovima u  ponašanju, duboko ukorjenjena u tradiciji, legendama i mitovima u kojima je žena podređena. Takav vid kulture iznjedrio je konstrukciju čovjek-žena za ženu koja se odlikuje najboljim ljudskim osobinama. Ženski porod u crnogorskom društvu nijesu djeca nego šćeri pa je tako u crnogorskom jeziku ustaljena rečenica imam dva djeteta i tri šćeri za porod koji sačinjavaju dva sina i tri kćeri.

Ipak, svjedoci smo da se u pojedinim medijima, pa i u svakodnevnom životu, sve češće srijećemo sa korišćenjem formi ženskog roda za označavanje zanimanja i titula žena. Takođe, razna istraživanja su pokazala da se u novijim udžbenicima strogo vodi računa da se i u jeziku, ilustracijama, tekstovima održava ravnopravnost polova. Rodnosenzitivna orjentacija u udžbenicima ogleda se i u obraćanju učenicima dosledno u oblicima i muškog i ženskog roda. Uprkos svim naporima da se suzbiju stereotipne odrednice u jeziku, u Crnoj Gori je i dalje prisutan otpor prema ovakvom izražavanju. Mnogi tvrde da ovako učestalo korišćenja pojedinih izraza više predstavlja forsiranje i povođenje za emancipatorskim trendovima, nego li stvarnu potrebu za tim izrazima. Opet, tu je i problem što mnogi ove izraze ne izgovaraju pravilno, pa se stvara još veća konfuzija, jer svako pravi svoje kovanice: prvoborkinja, hiruržica (hirurškinja), filozofkinja, akademkinja, sekretarka, kancelarka - mnogima zvuče rogobatno i strano. Nazivi za ženska zanimanja samo je jedno od njih, ali vrlo vidljivo. Psihološkinja kod nas ili kiruržica u Hrvatskoj, može da izazove veliku zvukovnu odbojnost zbog nenaviknutosti na upotrebu tih riječi. Odatle kvalifikacija da su te riječi rogobatne i isforsirane, a mogu i da izazovu zaista pravi otpor.

Nijesu ljudi uplašeni zbog riječi, nego zbog onoga što upotreba takve riječi simbolizuje. Dakle, nije opasna riječ, nego njena metafora. Upotreba jedne takve riječi, rogobatne, ili ne, znači nešto mnogo krupnije. Priznavši riječ, priznajemo ženu. Priznavši ženu, mijenjamo, donekle, poredak stvari u društvu. Mijenjanjem poretka stvari u društvu, mijenjamo naš univerzum. A, to je potres velikih razmjera. Taj potres se najbolje suzbija u samom korijenu, a to znači optužiti riječ da je ružna, pa da se ona sama obeshrabri i povuče u moljčanu prašinu rječnika i knjiga. Ideološka pozadina ove lingvistike nevidljiva je, ali predstavlja suštinski dio priče. Dati ženi riječ i iznaći riječ za ženino zanimanje, znači osnažiti ženu, a osnažena žena, bilo ekonomski, bilo profesionalno, bilo kroz svoju osviješćenost, velika je snaga, potencijalno i opasna. Osnažiti ženu, dakle u jednoj radikalizovanoj formi, moglo bi da znači osnažiti neprijatelja. Stoga, muška ugroženost usljed ugroženosti njihove dominacije, postaje shvatljiva tek kada se tumači na planu odnosa snaga i raspodjele moći.

picture taken from www.cdm.me

Young Macedonians see the future out of the country.

Many young people in Macedonia the exit out of the difficult economic situation and a better tomorrow see in the EU countries or possibly the United States, in fact everywhere, just not in their home country.In Macedonia another local elections have just finished. The citizens have used their democratic right to vote and elected local government which will take care of them in the next four years. Those who have closely followed the campaign, say that the on the pre-election promises, menu, was no place for the essential questions and answers to problems that are for many years tormenting citizens, and they are, above all, a high rate of unemployment and a low standard, and that a dominant position had nationalist rhetoric.

Intellectuals going

A great indifference and inferiority among youth is evident, especially students, those who should be generators and critical mass of society. Recent research detected more massive departure of young people, especially intellectuals from Macedonia, who most often in Western Europe seek a better tomorrow. This trend of "brain drain" is becoming increasingly worrying and themes numerous formal and informal meetings of youth.

Aleksandra, Milena, Sara, and Dejan Arbend are third-year students at the Faculty of Economics at the State University, 'Saint Cyril and Methodius University' in Skopje. They are my coleagues from college with whom I often talk about everyday problems. We are concerned about the current social and economic situation and our perspective. Like many, the exit out from this situation and a better tomorrow they see in the EU countries or possibly the United States,  in fact everywhere, just not in their home country.

During the pre-election campaign, in the second round, a debate was heald on youth unemployment and the brain drain trend in Macedonia. The participants in this debate were representatives of youth from 14 political parties. They offered various solutions to the problem of youth unemployment and the mass leaving the country, but they also were convinced that the economic problems of young people do not have ethnic and religious element-they refer to the whole society. Analis results of past local elections indicated that ethnicity was the key to getting votes, and the strategies of political parties that obviously knows how to get "cheap votes". 

Last month, for political reasons, youth of Albanian and Macedonian ethnicity protested, they fought among each other and devastated Skopje. Chaos ruled for days. Citizens felt insecure and were afraid to move freely. Interethnic relations are fragile. It takes a little to come to a conflict that are often repeated constantly in the last decade. The economic and political crisis in the country's rules for a long time now.

Protests in Macedonia. Photo taken from: Blic.rs

What is it in this country that a young and promising man, an intellectual can hope for? Why should they stay in their native country if there is no other reason except that it was his native country, and when they are there persona non grata? What is the motive why would the young and highly qualified staff remain in the country where the dominant employer is public administration, and conditions of employment, in most cases, everything except what is needed-adequate knowledge, predispositions and the ability for a particular job? These are questions that every young person aware of the alarming situation in the country sets. These issues revolve in mind of the whole Macedonian youth, regardless of ethnicity or religious affiliation.Economic experts point out that human resources as a factor of production are very important for the growth and development of the country, especially for the Balkan countries, which are in development and in which the permanent loss of skilled labor is equivalent impoverishment, which will undoubtedly be reflected in all aspects of society .

Written by Admir Fazlagić. 
A young journalist who writes for numerous national and international media outlets.
Also a student of Faculty of Economics' St. "Cyril and Methodius" in Skopje.

Raising the level of education

Ministry of Education and Science of the Republic of Macedonia last September announced the development of a national strategy which will systematically approach solving the problem of emigration of highly educated and skilled personnel from the country. So far for now, it doesn’t have a significant effect.

My two best friends, graduate doctors of general medicine, just packed their bags and are going to Germany with the hope that their knowledge will be respected and that there is perspective for them. Not slowly, but surely every day, the phenomenon of brain drain is taking it’s tool.

According to past experience, palliative and short-term measures (such as a significant increase in inflation, one-time public capital investment) in order to reduce unemployment and stopping the brain drain, have not succeeded, and do not provide lasting results.

However, the improvement of the situation could be expected as a result of measures with long-term, lasting effects. Gradually changing the structure of the Macedonian economy and raising the level of education and skills of the workforce, are seemingly best way to achieve this goal. 

Will it stop, or at least neutralize, the brain drain, a highly expressed trend in the Balkan countries, and how, remains an enigma.

Mladi Makedonci vide budućnost van zemlje.

Brojni mladi u Makedoniji izlaz iz teške ekonomske situacije i bolje sjutra vide u zemljama Evropske unije, ili eventualno Americi, u stvari svugdje, samo ne u svojoj domovini.U Makedoniji su upravo završeni još jedni lokalni izbori. Građani su iskoristili svoje demokratsko pravo glasa i izabrali lokalnu vlast koja će o njima brinuti u naredne četiri godine. Oni koji su budno pratili predizbornu kampanju, kažu da na meniju predizbornih obećanja nije bilo mjesta za suštinska pitanja i odgovore na probleme koje već dugi niz godina tište građane, a to su, u prvom redu, velika stopa nezaposlenosti i nizak standard, te da je dominantno mjesto imala nacionalistička retorika. 

Odlazak intelektualaca

Evidentna je velika indiferentnost i inferiornost kod omladine, posebno studenata, onih koji bi trebali biti generatori i kritična masa društva. Posljednja istraživanja detektiraju sve masovniji odlazak omladine, posebno  intelektualaca iz Makedonije, koji najčešće u zemljama Zapadne Evrope traže bolje sutra. Ovaj trend "odliva mozgova" postaje sve više zabrinjavajući i tema je  mnogih formalnih i neformalnih susreta omladine.

Aleksandra, Milena, Sara, Dejan i Arbend su studenti treće godine na Ekonomskom fakultetu, pri državnom Univerzitetu ,,Sv. Ćiril i Metodije’’ u Skoplju. Oni su moje kolege sa fakulteta, s kojima često razgovaram o svakodnevnim problemima. Zabrinuti smo zbog  trenutne društvene i ekonomske situacije i naše perspektive. Kao i mnogi, oni izlaz iz ove situacije i bolje sutra vide u zemljama Evropske unije, ili eventualno Americi, u stvari svugdje, samo ne ovdje, u svojoj domovini.

Za vrijeme predizborne kampanje, u drugom krugu, održala se debata o nezaposlenosti omladine i trendu odliva mozgova u Makedoniji. Učesnici ove debate bili su predstavnici omladine iz 14 političkih stranaka.Ponudili su razna rješenja za problem nezaposlenosti omladine i masovno napuštanje zemlje, ali su ujedno bili ubijeđeni da ekonomski problemi mladih nemaju etnički i religijski element -oni se odnose na čitavo društvo. Analiza rezultata proteklih lokalnih izbora indicira da je etnička pripadnost bila ključ za dobijanje glasova, a i strategija političkih stranaka koje očito znaju kako doći do "jeftinih glasova". Prošlog mjeseca, iz političkih pobuda, omladina albanske i makedonske nacionalnosti  je protestovala, međusobno se tukla i demolirala Skoplje. Danima je vladao haos. Građani su se osjećali nesigurnim i plašili su se slobodno kretati. Međuetnički odnosi su krhki. Malo je potrebno da dođe do konflikta i to se često ponavlja, konstatno u poslednjoj deceniji. Ekonomska i politička kriza u zemlji vlada već dugo.

Protesti u Makedoniji. Photo taken from: Blic.rs

Čemu se onda u ovakvoj zemlji može nadati jedan mlad i perspektivan čovjek, intelektualac? Zašto bi trebao ostati u rodnoj zemlji ako nema drugi razlog, osim toga da je to njegova rodna zemlja, a pri tome je i u njoj persona non grata?  Iz kojih bi motiva mladi visokoobrazovani i stručan kadar trebao ostati u državi gdje je dominantni poslodavac javna administracija, a uslovi za zapošljavanje, u većini slučajeva, sve sem ono što je potrebno –adekvatno znanje, predispozicije i sposobnosti za određeno radno mjesto? Ovo su pitanja koja sebi postavi svaki mlad čovjek svjestan zabrinjavajućeg stanja u svojoj zemlji. Ova se pitanja vrte u glavi čitave makedonske omladine bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.

Ekonomski eksperti ukazuju da su ljudski resursi kao faktor proizvodnje veoma bitni  za ekonomski rast i razvoj jedne zemlje, posebno za zemlje Balkana, koje su u razvoju i za koje je trajan gubitak kvalifikovane radne snage ekvivalentan osiromašavanju, što će se nedvosmisleno odraziti u svim aspektima društva. 

Piše Admir Fazlagić iz Makedonije.

Mladi novinar koji piše za brojne nacionalne i internacionalne medijske kuće.

 Ujedno i student ekonomskog fakulteta 'Sv. Ćiril i Metodije' u Skoplju. 

Podizanje nivoa obrazovanja  

Ministarstvo za obrazovanje i nauku Republike Makedonije prošlog septembra najavilo je izradu nacionalne strategije kojom bi sistematski pristupilo rješavanju problema emigracije visokoobrazovanog i stručnog kadra iz zemlje. Bar do sada, znatnog efekta nema.

Upravo su moja dva najbolja prijatelja, inače diplomirani doktori opće medicine, spakovali svoje kofere i odlaze u Njemačku sa nadom da će njihovo znanje biti poštovano i da tamo ima perspektive za njih.  

Ne polako, već sigurno svakoga dana, fenomen odliva mozgova uzima maha.

Prema dosadašnjem iskustvu, palijativne i kratkoročne mjere ( što su značajan porast inflacije, jednokratne javne kapitalne investicije) s ciljem smanjenja broja nezaposlenih i zaustavljanja, odliva mozgova, nisu urodile plodom,odnosno ne daju trajne rezultate.Ipak, poboljšanje stanja bi se moglo očekivati kao rezultat mjera sa dugoročnim, trajnim efektima. Postepeno mijenjanje strukture makedonske ekonomije i podizanje nivoa obrazovanja i kvalifikacija radne snage, naizgled su najbolji načini za ostvarivanje ovakvog cilja. 

Da li će se zaustaviti, ili barem neutralizirati, ovaj odliv mozgova, veoma izraziti trend  u balkanskim zemljama, te na koji način, ostaje enigma.

Profit first, the rest later.

The appearance of Boka bay leaves an unforgettable impression on everyone who has visited this area at least once. Unique Freud on the Adriatic Sea combines steep mountain, emerald slopes and the deep-blue sea, creating a pleasing atmosphere to an eye. On the western side of the bay Herceg Novi is located, a city rich in cultural heritage and Mediterranean vegetation presents the perfect place for a holiday during the whole year

The beginning of tourism in the municipality of Herceg Novi is linked to the name of Dr. Antal Mađar who has back in 1902. built the first modern hotel in Zelenika. Hotel, “plaža”, is by no means lagged behind other tourist resorts in Europe, dr. Mađar along with other staff, has truly worked hard to provide our guests a pleasant stay. Guests, mostly coming from Serbia, Austria-Hungary and Germany, had the opportunity to use a decorated beach hotel, to enjoy multi-day cruises through the Bay, also for them trips were organized around Montenegro and Shkodra. Hotel printed tourist brochures where they could find information about the history, traditions and lifestyle of Herceg Novi and Boka. The war in the Balkans have not bypassed the hotel, “Plaža”, several times it has been destroyed, but the family Mađar every time succeded to restore and regain it former glory. Yet the communist government in 1948. nationalized the hotel and turned it into a children's resort, thus ending a successful chapter of the Novi tourism.

Herceg Novi has welcomed this year's season with two serious and functional hotels that are owned by foreigners. These hotels are doing quite well in large part due to the cheap local labor. The former backbone of the Novi tourism hotel and catering company Boka no longer exists, the tribute to the bad privatization was paid. The company Vektra-Jakic that bought under favorable conditions most of the property of HTP Boka, did not meet any of the promised, the old hotels aren’t renovated, and there is no trace of new facilities.The collapse of the hotel deals opened up the possibility for the growth in apartment tourism or private accommodation. Guests who arrive in Herceg Novi do not have much of a choice if they want to stay there, hence opt for private accommodation despite the accommodation fees are often beyond the limits of good taste. As each year the tourist season is getting shorter everyone is trying to gain profit in that period. Parking is charged, parasols and sun loungers are charged, prices in restaurants and nightclubs do not match the quality of the services offered.

Many believe that tourists should be satisfied with just being in a Herceg Novi, that they can enjoy the sea and the Mediterranean ambience. In other words, we offer them sea and sun and in return expect euros, of course, they do not need anything else. If you find yourself in mid-July (once the peak season) in the Novi you can easily spot results this notion of tourism. Half empty beaches, few guests in bars that seem to be competing who’ll longer sip one drink, an indispensable part of the bleak picture are dissatisfied locals who moan over a failed season. The question is where did all these tourists disapear, why don’t they come to our sea that once they perceived as their own. True, feature of a successful tourist season is not only in the number of tourists, but also generated income. In recent years, Herceg Novi is largely bypassed by tourists and said euri, for a moment we need to stop and think about where we are as a country and as individuals made ​​a mistake.

Logic dictates that we go where we have been offered better conditions, where we get more for less money. Guided by that many citizens of Serbia replaced the Montenegrin coast with Halkidiki, Crete, Kusadasi, Antalya. While in Montenegro ruled a farytale about elite tourism and big spenders from the West, tourism officials in Greece and Turkey have treated all visitors in same way. In this way, they respected one of the golden rules of tourism, make sure your guest comes by next year. We forgot that, we observed the visitors as disposable items from which we should draw the last cent. Some actions of the political leadership also influenced the attitude of Serbian tourists to vacation in Montenegro, creating in them a sense of disappointment and anger.

However limitations of the offer is the biggest flaw of Herceg Novi, guests are destined to concrete beach, bars and a few nightclubs. There is a lack of cultural and musical events, contents that would interrupt the daily routine of he guests which is composed of swimming, sunbathing, barbecues and a little walk. Why shouldn’t tourists be allowed to visit the natural beauty endowed Orjen peaks, mountain situated 20 minutes drive from the city center. How come no beach in Herceg Novi Riviera has no grounds for volleyball and football on the sand, where did the goals for water polo in the city from which are many representatives of Montenegro and Serbia dissaper. Beaches are we covered with plastic chairs and umbrellas that do not leave room for those who do not want to rent the mentioned requisites.

Domestic guests (today we call them, guests from the region ") for years neglected the obvious shortcomings of the tourist offer of Herceg Novi, again returning justifying the fact that their other summer destinations are unavailable for them. But above all there was the main argument (of course wiht kinship, friendship ties) that didn’t allowe them to change the place, the thought of not going to someone elses sea but on “our common". In recent years, in a combination of circumstances, we lost many of them, and elite guests from the rich West don’t seem to arrive in greater numbers, perhaps because they are not willing to so easily forgive us our tourism and hospitality disadvantages. The condition is improved somewhat by Russian tourists, but they are not exactly on everyones page. Some find them too loud, the others they drink and fight too much, and some criticize them for spending a little. We forget that the town without them, and guests from Serbia and B&H would look like some deserted-town, it's time to realize that every visitor requers a decent treatment if you want to be a serious tourist destination.

 It is naive to think of prosperity if we allow our flagship of tourism to continue to be incompetent politicians, arrogant and semi-literate tenants of beach, street room retailers and greedy restaurateurs. You need something to change or we will continue to sink faster and faster, and when we touch the bottom there is no turning back.

Dr Antal Mađar, had a vision more than a century of how to develop tourism in Herceg Novi, in spite of many difficulties he has for years successfully implemented his ideas. The visitors were satisfied with the offered and they returned again, the staff was trained and properly rewarded for their work. Hotel has successfully operated which allowed new investments and improving the offer, always raising new goals.

Today we have none of the above, the reason might be the fact that Dr. Mađar unlike today's tourism workers in every guest saw a man and not an open wallet.

 Photo of Herceg Novi. And a postcard and photo of hotel "Plaža" Photos taken from: Pobjeda.me and Gdenamore.com

Prvo zarada, o ostalome ćemo kasnije.

Izgled bokokotorskog zaliva ostavlja nezaboravni utisak na svakoga ko je bar jednom posjetio ovaj predio. Jedinstveni frojd na obali Jadranskog mora objedinjuje strme planine, smaragdne padine i modro-plavo more stvarajući oku prijatan ugođaj. Na zapadnoj strani zaliva smješten je Herceg Novi, grad bogatog kulturnog nasleđa i mediteranskog rastinja, predstavlja savršeno mjesto za odmor tokom čitave godine.

Početak turizma u novljanskoj opštini vezuje se za ime dr Antala Mađara koji je davne 1902. godine izgradio prvi moderni hotel u Zelenici. Hotel ,,Plaža“ ni po čemu nije zaostajao za drugim mondenskim ljetovalištima u Evropi , dr Mađar zajedno sa osobljem istinski se trudio da gostima omogući prijatan boravak. Gosti koji su uglavnom  dolazili iz Srbije, Austro-Ugarske i Njemačke, imali su mogućnost da koriste uređeno kupalište hotela, da uživaju u višednevnom krstarenju Bokom,  takođe za njih su organizovani izleti po Crnoj Gori i Skadru. Hotel je štampao i turističke brošure gdje su mogle da se pronađu informacije o istoriji, običajima i svakodnevnici Herceg Novog i Boke. Ratna dešavanja na Balkanu nisu zaobišla hotel ,,Plažu“, nekoliko puta je uništavan, ali porodica Mađar je svaki put uspjevala da ga obnovi i povrati mu pređašnji sjaj. Ipak komunistička vlast 1948. nacionalizuje hotel i pretvara ga u dječije odmaralište, time završava jedno uspješno poglavlje novskog turizma.

Herceg Novi je  dočekao ovogodišnju sezonu sa dva ozbiljna i funkcionalna hotela koja su u vlasništvu stranaca. Ovi hoteli prilično dobro posluju velikim dijelom zahvaljujući jeftinoj domaćoj radnoj snazi. Nekadašnja okosnica novskog turizma hotelijersko-ugostiteljsko preduzeće Boka više ne postoji, plaćen je danak lošoj privatizaciji. Kompanija Vektra-Jakić koja je pod povoljnim uslovima kupila većinu  imovine HTP Boke nije ispunila ništa od obećanog, stari hoteli nisu renovirani, a od novih objekata nigdje traga. Urušavanje hotelske ponude otvorilo je  mogućnost za procvat apartmanskog turizma odnosno privatnog smještaja. Gosti koji stižu u Herceg Novi i nemaju neki izbor ukoliko žele da ostanu tu, samim tim odlučuju se za privatni smještaj uprkos tome što su cijene smještaja često iznad granice dobrog ukusa. Kako iz godine u godinu turistička sezona traje sve kraće, svi pokušavaju da u tom vremenskom periodu steknu neku dobit. Naplaćuje se parking, naplaćuju se suncobrani i ležaljke, cijene u restoranima i noćnim klubovima uopšte ne odgovaraju kvalitetu ponuđene usluge.

Mnogi smatraju da turisti treba da budu zadovoljni samo tim što borave u Herceg Novom, što mogu da uživaju u moru i mediteranskom ambijentu. Drugim riječima mi njima nudimo more i sunce, a zauzvrat očekujemo evre, naravno ništa drugo im nije potrebno. Ukoliko se zateknete sredinom jula (nekada vrhunac sezone) u Novome lako ćete uočiti rezultate ovakvog poimanja turizma. Poluprazne plaže, rijetki gosti u lokalima koji kao da se takmiče ko će duže ispijati jedno piće, neizostavni dio sumorne slike su i nezadovoljni mještani koji  jadikuju zbog propale sezone. Postavlja se pitanje gdje su nestali svi ti turisti, zašto više ne dolaze na naše more koje su nekada i oni doživljavali kao svoje. Istina odlika uspješne turističke sezone nije samo broj turista već i ostvareni prihod. U proteklih nekoliko godina Herceg Novi uveliko zaobilaze i turisti, a i pomenuti evri, na trenutak moramo zastati i razmisliti gdje smo kao država i kao pojedinci pogriješili.

Logika nalaže da idemo tamo gdje su nam ponuđeni bolji uslovi, gdje ćemo dobiti više za manje novca. Rukovodeći se time mnogi državljani Srbije zamijenili su crnogorsko primorje Halkidikijem, Kritom, Kušadasijem, Antalijom. Dok je u Crnoj Gori vladala bajka o elitinom turizmu i visokoplatežnim gostima sa Zapada, turistički radnici u Grčkoj i Turskoj na isti način ophodili su se prema svim posjetiocima. Na taj način oni su poštovali jedno od zlatnih pravila turizma, potrudite se da vam gost dođe i naredne godine. Mi smo na to zaboravili, goste smo posmatrali kao stvari za jednokratnu upotrebu iz kojih vrijedi izvući i posljednju paru. Pojedini potezi političkog rukovodstva takođe su uticali  na odnos srpskih turista prema ljetovanju u Crnoj Gori, stvarajući kod njih osjećaj razočaranosti i ljutnje.

Ograničenost ponude je ipak ono što predstavlja najveću boljku Herceg Novog, gosti su osuđeni na betonske plaže, kafiće i nekoliko noćnih klubova. Nedostaju kulturne i muzičke manifestacije, sadržaji koji bi prekinuli svakodnevnu rutinu gostiju koja je satkana od kupanja, sunčanja, roštilja i malo šetnje. Zašto turistima ne bismo omogućili da posjete prirodnim ljepotama obdarene visove Orjena, planine koja se nalazi na 20 minuta vožnje od centra grada. Kako to da nijedna plaža na hercegnovskoj rivijeri nema terene za odbojku i fudbal na pijesku, gdje su nestali golovi za vaterpolo u gradu iz kojeg su mnogi reprezentativci Crne Gore i Srbije. Plaže su nam preplavljene plastičnim ležaljkama i suncobranima koji ne ostavljaju prostora za one koji ne žele da iznajme pomenute rekvizite.

Domaći gosti (danas ih zovemo ,,gosti iz regiona”) godinama su zanemarivali očigledne nedostatke turističke ponude Herceg Novoga, iznova su se vraćali pravdajući se time da su im druge ljetnje destinacije nedostupne. Ali povrh svega postojao je jedan krnuski argument (uz naravno rodbinske, prijateljske veze)  koji  im nije dopuštao da promijene mjesto,  misao da ne idu na neko tuđe more nego na ,,naše zajedničko”. U proteklih nekoliko godina spletom okolnosti izgubili smo mnoge od njih, a elitni gosti sa bogatog Zapada nikako da stignu u većem broju, možda jer oni nisu spremni da nam tako olako oproste naše turističko-ugostiteljske mane. Stanje su donekle popravili ruski turisti, ali i oni nisu baš svima po volji. Nekima su previše bučni, po drugima previše piju i svađaju se, a i zamjera im se što malo troše. Zaboravljamo da bi grad bez njih i gostiju iz Srbije i BIH izgledao poput kakve opustjele palanke, vrijeme je da shvatimo da svaki posjetilac zahtjeva dostojan tretman ukoliko želimo da budemo ozbiljna turistička destinacija.

Naivno je razmišljati o boljitku ukoliko dopustimo da nam perjanice turizma i dalje budu nesposobni političari, bahati i polupismeni zakupci plaža, ulični preprodavci soba i pohlepni ugostitelji. Potrebno je nešto mijenjati inače ćemo nastaviti da tonemo sve brže i brže, a kada dotaknemo dno nema povratka nazad.

Dr Antal Mađar prije više od jednog stoljeća imao je viziju kako treba razvijati turizam u Herceg Novom, uprkos brojnim poteškoćama on je godinama uspješno sprovodio svoje zamisli. Gosti su bili zadovoljni ponuđenim i iznova su se vraćali, osoblje je bilo obučeno i propisno nagrađeno za svoj rad. Hotel je uspješno poslovao što je omogućavalo nova ulaganja i poboljšanje ponude, uvijek su se postavljali novi ciljevi.

Danas nemamo ništa od navedenog, razlog je možda u tome što je dr. Mađar za razliku od današnjih turističkih radnika u svakome gostu vidio čovjeka, a ne otvoreni novčanik. 

       Photo of Herceg Novi. And a postcard and photo of hotel "Plaža" Photos taken from: Pobjeda.me and Gdenamore.com