"Čovjek kako to gordo zvuči" - Maksim Gorki

Ukoliko bi trebali da komentarišemo nešto smatram da bi to trebali biti crnogorski radnici. 

Kako je davnašnja praksa u našem društvu spriječiti pobunu bespovratnim kredititma i ućutkati gladne davši im mizerne iznose kako se u državi ne bi desio bunt ljudi su ponovo spremni da se prodaju. Odbijam da povjerujem da u hrabroj i ponosnoj Crnoj Gori nije pretekao niti jedan čovjek koji će reći ne, ili sam ja u zabludi. 

Možda kada bi malo bolje zagrebli močvarnu površinu crnogorske javnosti koja nije ustalasana još od davnih dana, vidjet ćemo likove ljudi. Ljudi koje su svi zaboravili. Koji žive na marginama, oni koji su nekada bili proleterska snaga, oni koji su na svojim plećima nosili ekonomiju jedne jake zemlje i koji su radili, ali da li je to tako bilo zbilja. 

Da su ti isti radnici bili zadovoljni platama koje su pokrivale njihove opšte potrebe a sve preko toga je bilo "na kredit" izuzetno povoljno i pristupačno svima. A danas. Danas na kredit imate samo život, koji ćete ostaviti pokušavajući da vratite isti. Danas o rješenju stambenog pitanja možete samo da sanjate ili da ste bili dovoljno pametni pa da ste onu livadu gore na starom katunu prodali Rusima na vrijeme imali bi novca dovoljno za taj stan od 60 kvadrata, ali avaj vi ste više voljeli vašu zemlju i djedovinu koja vam sada tako vraća.

Evo uzmite slučaj rudara Rudnika Boksita -Nikšić. Pripremaju bunt ukoliko im se prava koja ih sleduju po zakonu ne budu ispoštovana. Epilog svi već znamo. Država će se ponovo stisnuti za par plata ili puteva koji neće biti napravljeni i eto i vuk sit i ovce na broju što bi naš narod rekao

.

Da li je to zemlja kakvu želimo? Zemlja u kojoj je potpuno normalno da ništa ne funkcioniše osim prenapučenog državnog aparata. Da se plate isplaćuju iz kojekakvih sumnjivih fondova i da naša mladež nema budućnost kojoj se može radovati. I posle nas pitaju zašto je omladina tako malodušna.

Kako pronaći razlog za borbu kada svo oružje koje koristiš ti se uvijek obije o glavu? Kako polagati nade u državu gdje je potrebna veza za mjesto vratar u uglednim institucijama? Kako se boriti protiv svih loših osobina koje je Crna Gora naslijedila od komunizma i pomiješala ih sa još gorim tekovinama kapitalizma i koja u tom express loncu pokušava da skuva nešto što svi možemo da progutamo?

Da li je ključ u toj čuvenoj riječi reforma? Da li se tu krije naša budućnost? U konstantnom procesu reformi koje nemaju kraja i koje su kvazi rješenje za sve probleme. Možda bi ipak bilo bolje napraviti jedan set zakona koji će riještit sva neugodna pitanja ozakonivši ih i davši im snagu. Danas je sve moguće i bezvlašće proglasiti vladavinom prava i diktaturu demokratijom. Ali da li je moguće razlikovati čovjek od nečovjeka? Teško Boga mi.