Ko njih čuva?

Podgoričko ljeto. Koliko smo dugo očekivali da nakon kišne zime Sunce ogrije i naš glavni grad. Da  udahnemo malo sparnog ljetnjeg vazduha koji uporno miriše na pregoreli asfalt i paljevinu nekog od okolnih brda ili Ćemovskog polja, ali ove godine je drugačija. Stigavši u Podgoricu posle kraćeg bivstvovanja van naše lijepe zemlje zapahnuo me je miris vlage i neke sjete. Kao da i sam vazduh žali što nije toplije, što nije mogao da nam obezbijedi dovoljno Sunca kako nam ne bi propala turistička sezona, ali umjesto toga počelo je kišiti. I tako usred jednog sasvim neobičnog podgoričkog ljeta stigli su i oni. Zamišljeni kao čuvari, oni koji bdiju nad nama, sa sjajnim očima i nesalomivim stavom, tj. da se ispravim u dodiru sa nama sve je salomivo tako da je i njihov stav očigledno bio nezadovoljavajući. Možda nama i ne trebaju čuvari. Ko zna?

Elem, 7 skulptura Transformersa je postavljeno u centru Podgorice sa svojim tonama teškim tijelima koji izgledaju kao da su se preselili sa velikog platna na naše ulice i zavladali njima. Lijepo je vidjeti zbunjena lica ljudi koja se nesvijesno smiješe gledajući te gorostase koji se izdižu nad običnim smrtnicima kao antičke statue u hramovima, dajući gradu potrebnu notu modernosti i jedinstvenosti.

Poslednji transformers je postavljen danas na glavnom gradskom trgu. Na mjestu gdje se sve ukršta, trgu sa kojega sve počinje, gdje se ljudi sastaju, rastaju gdje se svjedoči promjenama i proslavama..., a oni su tu da nas podsjete, da nam uljepšaju grad i nasmiju našu djecu. Nakon decenije i po koja je za nama u kojoj je cvetala gradnja i zauzimanje svake zelene površine koja postoji u Podgorici, oduzimanje parking prostora za potrebe izgradnje još jedne zgrade koja će zadovoljiti potrebe narastajućeg stanovništva Podgorice. Sada kada su se napokon pojavili čuvari mi ih ne trebamo.

Da kasnili su. Trebali su da budu postavljeni u vrijeme kada je od zelene Podgorice izgrađena betonska Podgorica, ali je umjetnik tada bio još uvijek previše mlad. Umjesto da oni oslikaju ekološku svijest EKOLOŠKE DRŽAVE, napravljeni od recikliranih djelova starih automobila, kamiona itd... oni u stvari predstavljaju metu napada gradskih vandal. Kako drugačije nazvati ljude koji su u stanju oboriti tonu teškog Transformers, odrubit mu glavu i odšetati mirno kao da se ništa nije desilo. Još uvijek mi nije jasno zašto u ljudima postoji toliko zlobe koja ih tjera da unište ono što nisu sami stvorili i da se zasigurno u drštvu svojih drugara hvale kao veliki junaci jer je za to trebala hrabrost, ali ne ona koju oni misle da su pokazali. Trebalo je imati hrabrosti i pokazati naše pravo lice. Trebalo je imati hrabrosti dodirnuti nešto što je napokon toliko neslično Podgorici da odskače kao sva ona interesantna mjesta kojima se divimo u velikim gradovima, ali ne i u našem. Trebalo je imati hrabrosti i dokazati da Podgorici hvali kosmopolitski stav i da u našem gradu nema mjesta za novo, sveže i progresivno. Trebalo je imati hrabrosti i staviti pečat na naše društvo koji nas obilježava kao društvo ograničenih sposobnosti.

Valjda jeste tako.

Zar nas kao građane ne pogađa takva nekultura? Zar je Podgorica izrasla u takav grad u kom se svemu drugačijem mora suditi , presuditi i  na kraju ga osuditi? Kako ovu poruku da shvate ostali umjetnici koji bi voljeli da njihova umjetnička djela ukrašavaju Podgoricu? Dok se million misli i pitanja kovitla glavom, jedina utjeha je što će uskoro Transformersi krenuti u obilazak ostalih država Balkana gdje će, iskreno se nadam, naići na više razumijevanja i poštovanja, i valjda će nas to naučiti da poštujemo naše umjetnike kako bi ih i drugi poštovali. Za kraj samo treba reći - Svaka čast umjetniku!

                                                                                                                       pictures taken from www.pobjeda.me