Showing posts with label Podgorica. Show all posts
Showing posts with label Podgorica. Show all posts

Wednesday, July 23, 2014

Who guards them?

Summer in Podgorica. How long have we waited for the Sun to shine upon out capital after long months of winter rain. To breadth in some sultry summer air that smells of hot asphalt and  burning grass and trees from some of the surrounding hills or Ćemovsko field, but this year was different. Arriving in Podgorica after a brief excursion abroad, what I encountered arriving home was the smell of moisture in the air and some melancholy. As if the air itself regrets that it’s not warmer, and that it could not provide us with enough sun to save our tourist season, but instead it began to rain. And so in the midst of a very unusual summer for Podgorica they arrived. Conceived as guardians, those who watch over us, with shining eyes and an unbeatable attitude, I have to correct myself, when in contact with us everything is breakable, so their attitude was obviously unsatisfactory. Maybe we do not need and guardians. Who knows?
Anyway, 7 Transformers sculptures are set in the center of Podgorica with its heavy bodies, which seem like transferred from the big screen and onto our streets to rule them. It's nice to see confused faces of people who are unconsciously smiling and looking at giants that rise above mere mortals like ancient statues in temples, giving the city a note of modernity and uniqueness.
Last Transformer was placed today on the main square. At the point where everything intersects, the square from which everything begins, where people meet, and part where we witness the changes and celebrations ... and they are there to remind us to, beautify our city and put a smile to our children faces. After a decade and a half that’s behind us, in which flourished construction and occupation of each green space that exists in Podgorica, subtraction of parking space for the construction of another building that will meet the needs of the growing population of Podgorica. Now that finally guards have emerged, we do not need them.
Yes they were late. They should have been placed at the time when concrete Podgorica replaced green Podgorica, but then the artist was still too young. Instead they depict ecological consciousness of an  ECOLOGICAL STATE, made ​​from recycled parts of vintage cars, trucks, etc. ... in fact they are the targets for attacks of local vandals. How else can we name people who are able to knock down Transformer that weights a tone, chop off his head and walk away calmly like nothing happened. I still do not understand why people are so evil, what drives them to destroy what they have not created themselves, and certainly in the company of his friends he must be praised as great hero because it takes courage, but not the kind they think they showed. You needed the courage to show our true colors. You needed the courage to touch something that is finally so unlike Podgorica, that stands out like all those interesting places that we  admire in big cities, but not ours. You needed the courage to prove that  Podgorica lacks in cosmopolitan attitude, and that in our city there is no room for new, fresh and progressive. You needed the courage to put a stamp on our society that marks us as a society of limited capabilities.

I guess it is so.


How is it possible that we as citizens are not affected by such rudeness? Has Podgorica grown into such a city in which everything has to be judged and condemned? How should the other artists who would like their artwork to adorn Podgorica understand this? While millions of thoughts and questions run trough my head, the only consolation is that Transformers will soon start to visit other countries in the Balkans where they will, I sincerely hope, find more understanding and respect, to teach us that we must respect the work of our artists in order to be respected by others. In the end, I just need to say – Congratulations to the artist!


         pictures taken from www.pobjeda.me

Ko njih čuva?

Podgoričko ljeto. Koliko smo dugo očekivali da nakon kišne zime Sunce ogrije i naš glavni grad. Da  udahnemo malo sparnog ljetnjeg vazduha koji uporno miriše na pregoreli asfalt i paljevinu nekog od okolnih brda ili Ćemovskog polja, ali ove godine je drugačija. Stigavši u Podgoricu posle kraćeg bivstvovanja van naše lijepe zemlje zapahnuo me je miris vlage i neke sjete. Kao da i sam vazduh žali što nije toplije, što nije mogao da nam obezbijedi dovoljno Sunca kako nam ne bi propala turistička sezona, ali umjesto toga počelo je kišiti. I tako usred jednog sasvim neobičnog podgoričkog ljeta stigli su i oni. Zamišljeni kao čuvari, oni koji bdiju nad nama, sa sjajnim očima i nesalomivim stavom, tj. da se ispravim u dodiru sa nama sve je salomivo tako da je i njihov stav očigledno bio nezadovoljavajući. Možda nama i ne trebaju čuvari. Ko zna?
Elem, 7 skulptura Transformersa je postavljeno u centru Podgorice sa svojim tonama teškim tijelima koji izgledaju kao da su se preselili sa velikog platna na naše ulice i zavladali njima. Lijepo je vidjeti zbunjena lica ljudi koja se nesvijesno smiješe gledajući te gorostase koji se izdižu nad običnim smrtnicima kao antičke statue u hramovima, dajući gradu potrebnu notu modernosti i jedinstvenosti.
Poslednji transformers je postavljen danas na glavnom gradskom trgu. Na mjestu gdje se sve ukršta, trgu sa kojega sve počinje, gdje se ljudi sastaju, rastaju gdje se svjedoči promjenama i proslavama..., a oni su tu da nas podsjete, da nam uljepšaju grad i nasmiju našu djecu. Nakon decenije i po koja je za nama u kojoj je cvetala gradnja i zauzimanje svake zelene površine koja postoji u Podgorici, oduzimanje parking prostora za potrebe izgradnje još jedne zgrade koja će zadovoljiti potrebe narastajućeg stanovništva Podgorice. Sada kada su se napokon pojavili čuvari mi ih ne trebamo.
Da kasnili su. Trebali su da budu postavljeni u vrijeme kada je od zelene Podgorice izgrađena betonska Podgorica, ali je umjetnik tada bio još uvijek previše mlad. Umjesto da oni oslikaju ekološku svijest EKOLOŠKE DRŽAVE, napravljeni od recikliranih djelova starih automobila, kamiona itd... oni u stvari predstavljaju metu napada gradskih vandal. Kako drugačije nazvati ljude koji su u stanju oboriti tonu teškog Transformers, odrubit mu glavu i odšetati mirno kao da se ništa nije desilo. Još uvijek mi nije jasno zašto u ljudima postoji toliko zlobe koja ih tjera da unište ono što nisu sami stvorili i da se zasigurno u drštvu svojih drugara hvale kao veliki junaci jer je za to trebala hrabrost, ali ne ona koju oni misle da su pokazali. Trebalo je imati hrabrosti i pokazati naše pravo lice. Trebalo je imati hrabrosti dodirnuti nešto što je napokon toliko neslično Podgorici da odskače kao sva ona interesantna mjesta kojima se divimo u velikim gradovima, ali ne i u našem. Trebalo je imati hrabrosti i dokazati da Podgorici hvali kosmopolitski stav i da u našem gradu nema mjesta za novo, sveže i progresivno. Trebalo je imati hrabrosti i staviti pečat na naše društvo koji nas obilježava kao društvo ograničenih sposobnosti.

Valjda jeste tako.

Zar nas kao građane ne pogađa takva nekultura? Zar je Podgorica izrasla u takav grad u kom se svemu drugačijem mora suditi , presuditi i  na kraju ga osuditi? Kako ovu poruku da shvate ostali umjetnici koji bi voljeli da njihova umjetnička djela ukrašavaju Podgoricu? Dok se million misli i pitanja kovitla glavom, jedina utjeha je što će uskoro Transformersi krenuti u obilazak ostalih država Balkana gdje će, iskreno se nadam, naići na više razumijevanja i poštovanja, i valjda će nas to naučiti da poštujemo naše umjetnike kako bi ih i drugi poštovali. Za kraj samo treba reći - Svaka čast umjetniku!


                                                                                                                       pictures taken from www.pobjeda.me